Sudeći po samom sadržaju, pretjerano visoka ocjena (4,40). Međutim, svi spoljašnji, usputni, neknjiževni faktori idu u korist visoke ocjene i pozitivne recenzije.
Prvo, ovo je pisao izuzetno mlad čovjek, prije dvadeset pete godine života.
Drugo, tih 25 godina života nikad nije dočekao, poginuo je sa 24, tokom rata.
Treće, pisao je u nevjerovatnim uslovima, u ratom i užasom zahvaćenom Sarajevu.
Četvrto, uprkos tome, uspio je da piše o stvarima koji sa ratom nemaju veze, a i kad imaju, onda piše bez one ostrašćenosti i mržnje svojstvene mnogim drugim, čak i starijim od njega.
Prema tome, iako nisam ljubitelj fantastike, pogotovo neubjedljive, ne samo da imam razumjevanja za eventualne manjkavosti pojedinih priča, već smatram da bi Karim, da je preživio rat, postao jedan od boljih pisaca sa ovog područja. On je posjedovao one osobine koje su za mladog pisca najvažnije - izvanrednu kreativnost i smjelost da se upusti u priču koja ga svojim sadržajem katkad i nadilazi. Ne mogu ni pretpostaviti kakve bi priče pisao danas, sa 25 godina iskustva više.