"Čovjek koji je pročitao Kafku zove se Danijel Žeželj. Danijel Žeželj slavan je kao autor stripova i grafika, ali nekima je već jasno da to nisu posve čista posla: on je i krotitelj demona, (n)i dobrih (n)i loših, demona svjetla i demona sjene. U svoju tintarnicu uhvatio je mnoge misteriozne tonove, pa i sjenovitu Kafkinu dušu, satkanu od mrke pseće dlake. Oslobodio je kafkijanskog demona (onoga kojega već desetljećima po školama predstavljaju kao kafkijansku atmosferu), a potom mu sagradio neuhvatljivi grad koji se izdiže i iščezava dok ga opčinjeno gledamo, popalio je sve zasljepljujuće neonke bezvremenog polisa s tvrđavama na čija vrata stoljećima kucamo – uzalud." — Olja Savičević Ivančević
"Postapokaliptični Žeželjev (i Kafkin) svijet sličan je našemu: urbani prostor u kojem je čovjek izgubljen i sam, u kojem su prava umjetnost i ljudskost iznimno rijetka pojava, a ljudi ih teško prepoznaju i radije se “lijepe” na pomodnost, senzacionalizam i spektakle. Paradoksalno, grafička novela Kao pas o (možda posljednjem) umjetniku koji je toliko iskren i fanatično posvećen svojoj umjetnosti da zbog nje umire, zapravo ponovo rađa ideju prave, iskrene umjetnosti i otvara nove horizonte za neka buduća vremena." — Frano Dulibić
Danijel Žeželj is a graphic novelist, animator, illustrator and painter. He is author of twenty five graphic novels and eight short animation movies.His work has been published by DC Comics, Marvel, Dark Horse, Heavy Metal, Image, Glénat, Dargaud, Eris Edizioni, The New York Times, Harper’s Magazine, etc.
Since 1997, he has created a series of multimedia performances merging live painting with live music. They premiered in Europe and the USA. In 2001 in Zagreb, Croatia, he co-founded a publishing house and graphic workshop, Petikat. He lives and works in Brooklyn and Zagreb.
slayao, jako zanimljivo graficki, u komentaru nakon pise da tipa - okomito predstavlja dusevno, a vodoravno tjelesno? mozda sam fulala smjerove, ali svejedno jako zanimljiv detalj. inace jako volim Kafkinog umjetnika gladovanja pa je bilo fora vidjeti to malo izmjenjeno i s ovakvim vizualima, i taj dio je stvarno dobro napravljen, odlicno se ocituju svi osjecaji, žar u iznemogosti, panika, upornost, umor. isto, nesto sto mi je bilo zanimljivo a nisam bila skupila čitanjem originalne priče [SPOILER?] - to kako se panteru opisuje kao slobodnu, iako je divlja životinja prisilno zarobljena u kavezu, a ideja čovjeka (tj. umjetnika) u kavezu se čini kao oličenje neslobode, iako je taj kavez zapravo baš ono što njemu daje slobodu da gladuje. još nešto iz zaključ(a)ka - korizma traje 40 dana, najdulje što se umjetniku dopušta da gladuje je 40 dana (=on predstavlja Isusa, mučenika ali i spasitelja, uzvisuje ga se na božansku poziciju); umjetnik stalno želi nadići i taj broj (=želi se uzdići iznad razine Isusa). crteži su super, dinamični, mračni, atmosfera 10/10, ali dijelovi su mi malo nabacani - Žeželj spaja nekoliko Kafkinih priča (uz Umjentika), ali "spaja" je možda kriva riječ jer više kao da ih... nabacuje? sve nose istu atmosferu, ali su potpuno različite priče, i nisam vidjela neku povezanost između njih - kao da su samo ubačene, a time odvlače od glavne priče. možda bi bez tih ubacivanja sve skupa bilo prekratko, ali mislim da bi ih bilo bolje staviti prije/nakon kao odvojene priče, ili izmijeniti sve tri(?) kako bi bile nekako povezane, jer ovako je samo... zbunjujuće. (Ovo mišljenje podupire Nikola, što je vjerojatno jedini razlog zato ga se usuđujem napisati.)
all in all - jako fora, super nacrtano, priča zbrkana, komentari/zaključci drugih autora na kraju knjige potencijalno upečatljiviji od same grafičke novele..... ali! izgledom jako fora, kao što sam rekla - emocije, atmosfera, sve odlično, samo priča može biti bolje obavljena.
Kao pas je definitivno među najboljim Žeželjevim ostvarenjima. Od prvog kadra oka u krupnom planu, svaka strana bi se mogla izdvojiti kao poster. Snaga izraza kojom proživljava jedinstvenu Kafkinu poetiku je neviđena do sada. Tu je i moć i sloboda pantera, razdraganost cirkusa, metafizika anđela, zatvorenih vrata i zakona i rešetke za umetnika. Zapitanost da li je umetnik imao izbor, kao i šta je zaista umetnost, predstavlja puku retoriku naspram elektriciteta kojim je nabijena svaka slika i koja je odgovor po sebi.
Posebno mi se sviđa naslov, koji bi mogao značiti i gladan kao pas, živeo kao pas, pa čak i crkao kao pas.
I na sve to Kafka koji drži katanu - definitivno upozorenje da su stranice unutra oštre i opasne i da je potrebna hrabrost samuraja suočiti se sa njima i pogledati u sebe.
Leider ist es nur eine schöne Collage. Der unglaubliche künstlerische Stil verleiht einem Werk keine Seele, das die Kraft von Kafkas Worten am besten hätte darstellen können. Schade.
Dieses Buch (graphic novel) verdient Aufmerksamkeit. Eine phantastische Interpretation von einigen Geschichten Kafkas, hauptsächlich der Kurzgeschichte "Ein Hungerkünstler". Die Kunst ist beeindruckend und erdrückend.